Može li NATO preživjeti bez Amerike?

Javno neprijateljstvo predsjednika Donalda Trumpa prema ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, njegova spremnost da prigrli ruskog vođu Vladimira Putina te nedavni komentari kojima dovodi u pitanje hoće li braniti NATO saveznike „ako ne plate“ natjerali su europske lidere da počnu razmišljati o nečemu što je dosad bilo nezamislivo – može li se SAD smatrati pouzdanim sigurnosnim partnerom u trenutku kada je kontinent pogođen najvećim ratom od 1940-ih?

Međutim, NATO bez SAD-a daleko je od nemoćnog – s više od milijun vojnika i modernim naoružanjem koje mu stoji na raspolaganju iz 31 preostale zemlje članice. Savez također posjeduje bogatstvo i tehnološko znanje potrebno za vlastitu obranu bez SAD-a, tvrde analitičari.

SAD i Njemačka najveći su doprinositelji NATO-ovu vojnom i civilnom proračunu te programu sigurnosnih ulaganja, s gotovo 16% udjela svaki, dok ih slijede Ujedinjeno Kraljevstvo s 11% i Francuska s 10%, navodi se u službenim NATO-ovim podacima. Analitičari smatraju da Europi ne bi trebalo mnogo da nadoknadi gubitak američkog doprinosa.

Ako se europske zemlje ujedine i kupe odgovarajuću vojnu opremu, Europa bi mogla predstavljati ozbiljan konvencionalni i nuklearni odvraćajući faktor prema Rusiji, izjavio je Ben Schreer, izvršni direktor Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS) za Europu, u razgovoru s CNN-om.

"Europa sama još uvijek ima kapacitete"

"Europa sama još uvijek ima kapacitete za mobilizaciju resursa potrebnih za vlastitu obranu, samo je pitanje je li spremna na to“, dodao je Schreer.

A to je ključno pitanje. Tijekom više od 75 godina i kroz administracije 14 različitih američkih predsjednika, uključujući i prvi Trumpov mandat, SAD je bio ključni faktor koji je držao NATO savez na okupu.

Tijekom Hladnog rata, američke trupe bile su raspoređene u Europi kako bi spriječile bilo kakve sovjetske ambicije za širenjem Varšavskog pakta, a kasnije su svjedočile njegovom raspadu padom Berlinskog zida 1989. NATO-ove kampanje na Balkanu 1990-ih vođene su uz potporu američkih snaga i zračnih napada. Do dolaska druge Trumpove administracije u siječnju 2025., Washington je predvodio pomoć Ukrajini.

Međutim, analitičari tvrde da su desetljeća transatlantske solidarnosti možda završila posljednjih dana.

Trumpov sukob sa Zelenskim u Ovalnom uredu – nakon kojeg je obustavio američku pomoć Kijevu – „izgledao je kao dublji raskol, ne samo s Ukrajinom, već i s američkom strategijom ‘slobodnog svijeta’ koja traje još od Trumana i Reagana“, rekao je Dan Fried, viši suradnik Atlantskog vijeća i bivši pomoćnik američkog državnog tajnika za Europu.
John Lough, bivši dužnosnik NATO-a i sada suradnik u londonskom think tanku Chatham House, vidi još dublju podjelu u savezu.

„Čini se kao da SAD sada Europu više vidi kao konkurenta, suparnika, nego kao saveznika“, rekao je Lough za CNN, dodajući kako je zbog toga američka posvećenost obrani NATO saveznika sada pod znakom pitanja.

To je podjela koju Lough smatra nepopravljivom.

"Jednom kada počnete gubiti dio te obveze, zapravo je gubite u potpunosti“, rekao je.

Treba li SAD smatrati neprijateljem?

Neki u europskim političkim krugovima čak počinju postavljati pitanje treba li SAD „u određenim aspektima“ smatrati neprijateljem, dodao je.

No, neki analitičari vjeruju da NATO bez SAD-a ne bi nužno bio loša stvar.

„Čim američki saveznici postanu uvjereni da više ne mogu računati na američku zaštitu u slučaju krize, oni će požuriti popuniti prazninu i raditi na jačanju vlastitih sposobnosti“, napisao je Moritz Graefrath, postdoktorand u Institutu za globalna istraživanja William & Mary, prošle godine u publikaciji War on the Rocks.

„U tom smislu – možda pomalo paradoksalno – povlačenje američkih snaga moglo bi dovesti do jače, a ne slabije Europe“, dodao je Graefrath.

Premijer Poljske, članice NATO-a, Donald Tusk, vjeruje da je taj proces već započeo.

"Europa je uistinu sposobna pobijediti u bilo kakvom vojnom, financijskom i ekonomskom sukobu s Rusijom – jednostavno smo jači“, rekao je uoči summita Europske unije ovog tjedna. „Samo smo trebali početi vjerovati u to. A čini se da se to sada događa.“

Što Europa ima?

U teoriji, europska vojska mogla bi biti impresivna.

Turska ima najveće oružane snage u NATO-u nakon SAD-a, s 355.200 aktivnih vojnika, prema izvješću Military Balance 2025 koje je sastavio IISS. Slijede Francuska (202.200), Njemačka (179.850), Poljska (164.100), Italija (161.850), Ujedinjeno Kraljevstvo (141.100), Grčka (132.000) i Španjolska (122.200).

Neke od većih NATO članica također posjeduju oružje koje je ravnopravno ili čak nadmoćno ruskom arsenalu.

Primjerice, dok Rusija ima samo jedan zastarjeli nosač zrakoplova, Ujedinjeno Kraljevstvo ima dva moderna nosača sposobna za lansiranje borbenih aviona F-35B. Francuska, Italija i Španjolska također imaju nosače zrakoplova ili amfibijske brodove koji mogu nositi borbene avione.

Osim SAD-a, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo posjeduju nuklearno oružje, pri čemu obje zemlje raspolažu podmornicama s balističkim projektilima.

Europske NATO članice zajedno imaju oko 2.000 borbenih i jurišnih zrakoplova, uključujući deseci novih nevidljivih lovaca F-35.

Što slijedi?

Neki se nadaju da je Trumpova prijetnja povlačenjem iz NATO-a samo taktika kako bi prisilio saveznike da povećaju ulaganja u obranu.

Analitičari ukazuju na sličnu situaciju tijekom Trumpovog prvog mandata, kada je razmatrao povlačenje američkih trupa iz Južne Koreje kao dio pregovaračke strategije s Kim Jong Unom. No, nakon neuspješnih pregovora, SAD je zadržao svoje vojne snage na Korejskom poluotoku.

Sličan scenarij mogao bi se dogoditi i u Europi – ako Trump ne postigne dogovor s Putinom, NATO bi mogao nastaviti postojati bez značajnih promjena.

"Ako Putin pokuša previše iskoristiti Trumpa, čak bi i Donald Trump to mogao prepoznati“, zaključio je Schreer.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.